Ekran Portal sa stavom
Related Articles
Odavno je već jasno da Univerzitet u Sarajevu može biti sve, samo ne
nezavisna, naučnoistraživačka akademska zajednica. Nakon što je
Upravni odbor ove institucije poništio disciplinske mjere nasilnom Ugi
Vlaisavljeviću i odbio da se umiješa u progon Ismeta
Gavrankapetanovića, jasno je da UNSA više nije ništa drugo do
ideološka škola u rukama nacionalističkih političkih centara moći.
Pokušaj da se izvansudskim putem riješi problem progona uglednog
sarajevskog ljekara sa međunarodnom reputacijom, Ismeta
Gavrankapetanovića, definitivno je propao. UO UNSA je zauzeo stav da
to nije u njegovoj nadležnosti. Muhamed Ramadanović, predsjednik ovog
upravljačkog tijela, čak je izjavio da njega taj problem uopće ne
zanima, budući da je on u nadležnosti rektora UNSA. Tako je,
praktično, odbio da zaustavi progon jednog od najreferentnijih i bez
sumnje najuglednijih profesora Medicinskog fakulteta.
Ali zato nije odbio da zaštiti nasilnog Ugu Vlaisavljevića i
izdejstvuje poništavanje mjere opomene koja je izrečena ovom
nasilniku. Prema našim informacijama iz Rektorata UNSA, tome je
prethodio razgovor sa čelništvom vladajuće SBB, koja je i postavila
Ramadanovića na mjesto predsjednika UO UNSA. Sve to se dešavalo prije
više od mjesec dana, kada je skrojen scenario za spašavanje
Vlaisvaljevića od njega samog.
Time je UO UNSA poslao poruku da ovoj instituciji nisu potrebni
referentni istraživači i da je jedino što se priznaje na ovoj
instituciji – politički uticaj. Oni koji su pod zaštitom tog uticaja,
kako je pokazao skandal Vlaisavljević, mogu zaposlenice da tjeraju u
hitnu pomoć, vrijeđaju profesore, institucije i predstavnike tih
institucija … Drugim riječima, mogu sve što hoće.
I dok se to dešava, UNSA tone brzinom kakvom nikada nije tonuo od svog
nastanka. Ne pomažu ni glupi trikovi sa Google scholar-om, kojim je
još skandalozni Muharem Avdispahić pokušavao napraviti privid
referentnosti Univerziteta. UNSA više ništa ne može spasiti od
propadanja, jer njime upravlja najprizemnija politika, a ne znanje i
kompetentnost. Slučaj Gavrankapetanovića to pokazuje. Ali, to je samo
jedan od slučajeva.
Na UNSA još uvijek postoje spiskovi politički nepodobnih profesora. Te
spiskove je svojevremeno kreirao, podsjetimo se, upravo Ugo
Vlaisavljević sa Muharemom Avdispahićem. Prema njima su vršeni progoni
nad pojedinim, naučno referentnim i izvan sumnje kompetentnim i
međunarodno priznatim profesorima. Zato je Vlaisavljević danas
miljenik režima i vlasti, a njegova nekompetentnost se pokušava
uspostaviti kao “priznata validnost“. Tamo gdje kompetencija ima,
Vlaisavljević okarakterisan kao “anegdotski prilog filozofiji“, kao
što je to javno rekao jedan njegov kolega. Univerzitetu koji politika
nastoji svim silama uništiti, očigledno takvi prilozi odgovaraju.
Sramne odluke nekompetentnih političkih poslušnika u UO UNSA, samo
potvrđuju da je ova institucija dovedena pred kolaps. Sve to jasno je
moguće vidjeti na Webometricsovoj svjetskoj rang listi univerziteta,
na kojoj UNSA iz perioda u period uspješno i sve brže – tone. Farsa sa
Vlaisavljevićem samo pokazuje da su parainstitucije u BiH mnogo jače
od zvaničnih institucija. Baš kao što je Vlaisavjevićeva naučna
nekompetentnost mnogo jača od Gavrankapetanovićeve priznatosti i
znanja.
