Cviljenje zbog loše situacije u kojoj su se našli hotelijeri, u stvari je zamazivanje očiju građanima pred veliki zavlačenje ruku u njihove džepove. Propast turizma, koja ima globalni karakter, u stvari je potpuno normalni rizik posla koji su hotelijeri morali preuzeti kada su ušli u posao kojim se bave! Do sada, dok nije bilo krize, hotelijeri su dobit od turizma grabili samo sebi. Sada, kada je turizam doslovno propao, oni žele da rizik posla dijele sa građanima i da građani pokrivaju njihove propale investicije.
Možda je najbolji primjer za to lanac hotela Evropa. Proširivanje hotela Holliday, koji je dio ovog lanca, očigledno je bilo promašena investicija. Vlasnik hotela, blizak vlastima i Bakiru Izetbegoviću, sada bi da svoju promašenu investiciju stavi na leđa građana. Da nije došlo do pandemije, sasvim sigurno zaradu koju bi ostvarivao ne bi dijelio sa građanima.
Posebna priča je kako je dotični gospodin uopće došao do hotela, kako je od konobara postao vlasnikom najboljih sarajevskih hotela. Možda se odgovor nalazi u njegovoj bliskosti sa vrhom SDA. O sposobnosti teško može da se govori, budući da se ona u ovom kriznom vremenu ni u tragu ne može prepoznati. Međutim, činjenica da upravo SDA zagovara pokrivanje investicija hotelijera, možda i direktno upućuje na to da su hoteli, praktično, u vlasništvu SDA tajkuna i da zato treba vratiti uloženi novac koji se kroz turizam, očigledno, za dugo vremena neće vraćati.
Ekran Portal sa stavom