Parizer-ministar Anis Krivić, rijedak primjer promotora nekulture koji je postao ministar obrazovanja, ipak je uspio da osvoji mandat općinskog vijećnika u sarajevskoj općini Stari Grad. Sa dvjestotinjak glasova Krivić je uspio da se pridruži svom stranačkom kolegi i bratu po nekulturi Memi Haljevcu, koji je viječnički mandat osvojio u Općini Centar. Tako je SBB svoje uzdanice nekulture ipak uspio ugurati u općinska vijeća.
Postavlja se pitanje u kakvoj to sredini živimo i šta je to Sarajevo postalo kada ovakvi likovi sjede u njegovim općinskim vijećima. Krivić je uspio da se dokaže kao nesposoban, a reklame koje je snimao pokazale su da je, pored svega, čak i civilizacijski upitno da takva osoba obnaša javne funkcije. Pored toga, za njega se našlo dvjestotinjak onih koji su bili spremni dati glas ovom promotoru nesposobnosti i nekulture. Iza Krivića ostaje razoren obrazovni sistem (koji je to bio i prije njega, istini za volju), ali što je najgore i uvjerenje da svako može biti sve! Nema sumnje da na vjetru takvog uvjerenja, odnosno takve politike, dolaze i promjene u strulkturi Vlade KS i formiranje ministarstva jednog univerziteta, koje treba da vodi – profesorica marketinga!
Ali, kada je mogao Krivić, kada je mogao Cvaja, zašto ne bi mogao i bilo ko drugi?! To je logika sistemski uništene obrazovne politike. Da ona ima svoje utemeljenje u volji građana, pokazuje činjenica da je za Anisa Krivića, parizer-ministra i promotora primitivizma, glasalo dvjestotinjak onih kojima je on uzor! Nije li i ta činjenica rezultat sistemski uništenog obrazovanja i kulture? Nije li Krivić slika i prilika onoga što je Sarajevo danas: sređen, skockan, sa odijelom i kravatom, a iza svega stoji – javno žderanje parizera na ljudski nedostojan način!
Ekran Portal sa stavom