Evo kako je VSTV Milana Tegeltije biralo sudije: potpuno nepoznata Ajna Avdispahić-Đonko izabrana na osnovu “društvene aktivnosti“?!

Nakon što je Milan Tegeltija najavio svoju ostavku, kao što to uvijek biva u tzv. bh novinarstvu, mediji  i pojedinci koji do jučer nisu smjeli pisnuti o korupciji u pravosuđu, ohrabrili su se i počeli da govore o korupciji i kriminalu u institucijama “pravde“. Za razliku od njih, portal Ekran.ba je istraživao korupciju i političke uticaje u institucijama pravosuđa. Tokom tih istraživanja došli smo do interesantnih saznanja o izborima sudija. Kako su se birale sudije i Tegeltijinom VSTV, prikazujemo u tekstu koji se oslanja na istraživanje koje je portal Ekran.ba napravio prije više od godinu i pol dana. Ovdje podsjećamo na neke činjenice do kojih smo došli, a koje kako tad, tako još i više danas upućuju na to kako je Tegeltija sa svojom ekipom iz VSTV birao sudije.

Tema našeg istraživanja bio je izbor u zvane sudije, ali i stručnog suradnika, Ajne Avdispahić-Đonko, danas sudije Općinskog suda u Sarajevu, kojoj je kako studentska, tako i profesionalna karijera strelovito krenula u vis nakon što je njen otac Muharem Avdispahić nelegalno zauzeo poziciju rektora UNSA i krenuo u uništavanje ove institucije po nalozima neformalnih centara moći. Upravo radi takvog djelovanja, Avdispahić je postao prvi rektor UNSA u povijesti koji nije dobio povjerenje za drugi mandat, što je bio spas za ovu instituciju. To je, međutim, potpuno druga tema!

Ono što nam se čini bitnim za izbor sudije Ajne Avdispahić-Đonko, kao primjera suspektnog izbora u pravosuđu, jeste da ova buduća sudija od nepoznate i manje-više neuspješne studentice odjednom postaje izuzetno uspješna. Ono što nije uspijevala na studiju, uspjela je na pravosudnom ispitu! Ekspresno je položila ovaj zahtjevni ispit, usput uplovljavajući i u bračni život, što je nesumnjivo zahtijevalo značajno vrijeme, koje budućoj sudiji, očigledno, nije bilo problem, budući da je dobila intelektualnu snagu kakvu do tada nije pokazivala (možda je nije bila svjesna?!).

Ali, bračni život nije život bez sigurnog, stalnog i dobro plaćenog zaposlenja. U tom cilju i interesu, zahvaljujući nekom “proviđenju“ u VSTV, Ajna Avdispahić Đonko je imenovana stručnim suradnikom u Općinskom sudu u Sarajevu, i to na sjednici od 13. i 14. 7. 2011. Ovakav razvoj događaja pokazuje da je Ajni Avdispahić-Đonko lakše bilo doći do zaposlenja u Sudu, nego završiti studije prava. U svakom slučaju, Ajna Avdispahić-Đonko je od potpuno anonimne studentice prava, u rekordnom roku postala stručni suradnik Općinskog suda u Sarajevu, što je zaista nesvakidašnja stvar.

Pokušali smo doći do informacija o njenom radnom angažmanu kao suradnika, ali malo ko u Općinskom sudu poznaje Ajnu Avdispahić Đonko. Za četiri godine rada, ona je, baš kao i na studiju, izuzev za par kolegica, ostala potpuni anonimus. Razlog tome su i porodiljska odsustvovanja na kojima je provodila dugo vrijeme, ali nesumnjivo i neka vrsta asocijalnosti i kompetencija u poslu.

Ali to, naravno, nije sve! Nakon samo četiri godine, “u minutu tačno“ nakon sticanja “neophodnog iskustva“ stručnog suradnika, na sjednici od 18. 6. 2015. Ajna Avdispahić Đonko je imenovana za sudiju Općinskog suda u Sarajevu. U međuvremenu je, pored marljivog rada i učenja (završila magistraturu i bacila se na doktorat) ova vrijedna sudija bila na porodiljskom bolovanju, koje je ponovo otvorila netom nakon imenovanja za sudiju.

Pojednostavljeno rečeno, Ajna Avdispahić Đonko je neophodno stručno iskustvo dobrim dijelom “sticala“ na porodiljskom odsustvu! Pokušali smo doći do informacija o njenoj profesionalnoj karijeri i načinu imenovanja, ali u Općinskom sudu, kao i u VSTV nisu ništa željeli o tome govoriti. Zašto, ako je sve kako treba i ispravno?!
Vjerovatno zato jer nema takvih slučajeva u kojima je neko za nepunih šest godina od jedva poluuspješnog studenta postao sudija, dobio/la djecu i znanstvenu titulu magistra, objavljivao/la stručne i znanstvene radove i pripremao/la doktorsku disertaciju, te pritom neštedimice obavljao/la sve druge poslove koji se očekuju u bračnoj, porodičnoj i društvenoj zajednici. Sve to je bilo moguće za VSTV koje je predvodio Milan Tegeltija! Šutnja nadležnih pravnih (!!!!) institucija (Pravni fakultet, VSTV, Općinski sud u Sarajevu), koje su odbile dati informacije javnog karaktera, samo je produbila našu istraživačku znatiželju. Tako smo došli do Odluke objavljene u Službenom glasniku BiH, broj 54/15 kojom se Ajna Avdispahić-Đonko imenuje sudijom Općinskog suda u Sarajevu.
U toj Odluci piše da je Vijeće, nakon “ocjene stručnosti kandidatkinje, sposobnosti pravne analize …“ i čitavog niza drugih “sposobnosti“ donijelo odluku kakvu je donijelo. Kako je to sve skupa utvrdilo VSTV, vjerovatno nije poznato ni onima koji posjeduju neke nadnaravne uvide, što samo potvrđuje sumnje u netransparentnost i kriminal u i oko VSTV. Primjera radi, VSTV se poziva na stručnost i znanstveni rad kandidatkinje, a kandidatkinja tu “stručnost“ i “znanstvenost“ pokazuje tek 21. 12. 2015. odbranom magistarskog rada (?!), dakle šest mjeseci nakon što je VSTV utvrdilo “stručnost“ i “znanstvenost“ njenog rada. Pored svega, i taj magistarski rad ona brani u vrijeme dok njen otac “drma“ Univerzitetom i vedri i oblači zloupotrebama funkcije, o čemu je portal Ekran.ba u više navrata pisao. Nije li suviše očigledno da je, barem u ovom slučaju, VSTV bez ozbiljnog osnova izabrao sudiju?! Kakav je “društveni značaj“ nekoga koga ne poznaju ni u najbližem okruženju?

Iz svega se mora postaviti i pitanje na temelju čega to VSTV procjenjuje validnost nekog znanstvenog rada? Da li je VSTV znanstvena institucija? Posebno je interesantno da je takva odluka donesena i na osnovu “radnog iskustva“, koje je, kao što smo mogli vidjeti, jednim značajnim dijelom sticano za vrijeme porodiljskog bolovanja. U svojoj Odluci VSTV navodi i reference kandidatkinje koje se odnose na “ugled i ponašanje van posla“. Kako smo utvrdili da kandidatkinju “van posla“ još od studija niko ne poznaje, izuzev njene rodbine i komšija, pa samim tim i ne uživa neki poseban društveni ugled, zaključujemo da se ovo “van posla“ odnosilo upravo
na neke druge stvari, koje sa “poslom“ zaista ne bi trebale ni da imaju bilo kakve veze.
A da bi cijela stvar sa društvenim pozicioniranjem kao referencom za izbor bila potpuna, treba reči da su članovi uže familije gospođe sudije bili predmetom (i još uvijek su?) ozbiljnih krivičnih prijava i istraga, koje su, političkim uticajem, zataškane. Naime, javnosti je poznato da je Muharem Avdispahić svojevremeno, u cilju kupovine raskošnog stana na Skenderiji, sam sebi od novca Prirodnomatematičkog fakulteta isplatio 50 000 KM, drugih 50 000 je na nezakonit način kao, kao prorektor UNSA dobio u Rektoratu, a trećih 50 000 je dobio u izuzetno povoljnm kreditnom aranžmanu. Sve to je bilo predmetom krivične prijave, koja je zataškana u Tužilaštvu KS. Pored toga, brojne nepravilnosti i nezakonitosti koje je činio kao dekan PMF i nelegalni i propali rektor UNSA, još i danas su ostale nerazriješene. Sve to su, valjda, bile dodatne reference za VSTV da Ajnu Avdispahić Đonko imenuje sudijom. I to za zasluge izvan posla i posebno stečeni ugled u društvu. Nije li, zaista, suviše očigledno?

Interesantno je da se kandidatkinja odlučuje za “znanstveni rad“ i “istraživanje“ nakon “tankog“ studija prava. Odakle se rodila takva želja, kada ona nije postojala za vrijeme studija, najnormalnijeg vremena da se želja za znanjem formira? Jednako je interesantno da uspjeh na magistarskom studiju, uprkos upitnom znanju sa osnovnog studija, postiže bez problema za vrijeme dok njen otac, prema više upućenih osoba degutantno obavlja funkciju rektora UNSA. Kako je ta epizoda, pogubna po UNSA, završila, sada je svima poznato. Kao što je poznato da su potvrđene brojne informacije koje smo objavljivali, a koje se tiču sumnjivih radnji Muharema Avdispahića.

Ipak, što se tiče sudije Avdispahić Đonko, sve je prošlo sjajno, jer je ona stekla titulu magistra pravnih nauka. Naravno, i ova titula je upitna, jer tako nešto ne postoji u bolonjskom sistemu obrazovanja. Kako postoji na Pravnom fakultetu, kada ne postoji nigdje na UNSA, trebalo bi da znaju inspektorske službe i Ministarstvo. Znali bi kada bi radili svoj posao! Ali, za “uspješnu“ djecu roditelja na političkim funkcijama, dobro ukotvljenih u stranačke infrastrukture i centre moći, nema šta ne može. Budući da nam VSTV nije željelo odgovoriti na upite, zaključili smo da u ovoj instituciji vjerovatno sjede neki vidovnjaci, kojima činjenice ništa ne znače. A činjenice koje smo mi uspjeli utvrditi govore da Ajna Avdispahić Đonko kao student zasigurno nije stekla znanja koja bi je izdvojila od mnogih drugih i omogućila joj ekspresno zapošljavanje na sudu, budući da je bila daleko od najboljih studenata. Ono što se danas dešava u i oko VSTV, potvrđuje naša tadašnja mišljenja i uvide, a informacije koje smo objavili predstavlja mogućim dokazima nezakonitosti u radu ove institucije.

Posebno je interesantno da VSTV  Ajnu Avdispahić-Đonko imenuje za stručnog suradnika netom po polaganju pravosudnog ispita. Takoreći na prvoj sjednici. Isto tako, tek što je napunila četiri godine staža kao stručni suradnik, ona biva birana u zvanje sudije. Dakle, gospođa Avdispahić-Đonko nije imala nikakvih šansi da se dokaže u nekom svom “stručnom radu“, ma šta to značilo, ali je ipak, među mnogim drugim i nesumnjivo kvalitetnijim kandidatima izabrana baš ona i to “iz minute u minutu“ po sticanju minimalnih i obaveznih uvjeta za izbor. Nas ove činjenice upućuju da jednako kao što nam se čini da nije imala šansi da se dokaže u “stručnom radu“, ova suspektna sudija nije imala šansi da ne prođe na natječaju! Baš kao što drugi konkurenti nisu imali šansi da dobiju mjesto koje je, kako stvari izgledaju, bilo “bezecovano“ za nju. Da li je to normalno? Da li je ovdje bilo “potkivanja“? Ima li ovdje korupcije? Da li je sudija Ajna Avdispahić-Đonko imenovana za sudiju zahvaljujući političkim vezama roditelja? To su pitanja na koja bi u čišćenju pravosuđa nadležni morali dati odgovore!

Neovisno o svemu ovome, kako će neko ko je na ovakav način došao do sudijskog izbora “dijeliti pravdu“ građanima? Kako možemo imati povjerenje u sudije koji su birani na ovakav način? Što je najvažnije: koliko je još sudija na ovakav način izabrano, a da mi to ne znamo? Ovdje su predstavljeni rezultati samo jednog istraživanja koje je napravio mali, politički neovisni portal! Gdje su te “antikoruptivne“ ekipe koje istražuju korupciju?

Beskrajno mnogo je pitanja koja traže odgovore, koji u cilju ozdravljenja pravosuđa i u ovom slučaju moraju biti dati. Ali, pored ovakvog biranja na pravosudne pozicije, nije ni čudo da imamo pravni kaos u zemlji. Takvog kaosa će, nesumnjivo, biti još više, ukoliko nakon odlaska (??) Tegeltije ne budu dati odgovori na ona pitanja koja se, poput pitanja u istraživanju portala Ekran.ba, nezaobilazno nameću!

Naš portal će nastaviti pratiti slučajeve korupcije u pravosuđu i državnim institucijama. Slučaj Ajne Avdispahić Đonko nedvosmisleno pokazuje da je korupcija povezana sa politikom i da se preko koruptivnih mreža uspostavlja klasa privilegiranih. Korupcija je potpuno ovladala bh društvom i uništava državu Bosnu i Hercegovinu, ali predmeta korupcije nema u prijavama tužilaštava. Da li slučaj Ajne Avdispahić-Đonko to zorno dokazuje? Da li je slučaj Vesne Kaknjo, o kojem je portal Ekran.ba takođe pisao, njeno nepostupanje u vezi sa nezakonitostima na Univerzitetu u Zenici na istom “fonu“ kao i izbor Ajne Avdispahić-Đonko? Da li je u pitanju umreženost sudstva u političko-kriminalnu mrežu koja uništava državu BiH?! Krajnje je vrijeme da javnost  dobije odgovor na ova i ovakva pitanja!

Istraživački tim
Ekran.ba