Da srpski mediji i političari o Fahrudinu Radončiću imaju dobro mišljenje, to odavno u BiH znaju svi koji hoće da znaju. Njihovo “uvažavanje” Radončić proglašava “moćnom biografijom”, oglašavajući se povodom kratkog hvalospjeva koji je o njemu izrečen u poznatoj ekstremističkoj emisiji Čiriilica! Radončić je povodom toga iskoristio priliku da napadne “dinastiju” koja ga bagatelizira i od njega pravi sve suprotno od onoga što rekoše u Čirilici.
Istina je, međutim, potpuno suprotna od toga. Nije poznato da je neko nekada sporio da u Beogradu Radončića vide kao “poželjnog bošnjaka na funkciji” plemenskog vođe. Jednako nije sporno da u Beogradu decenijama nije hvaljen i poštovan niko ko nije bio pozicioniran u projektu velikosrpskih političkih planova. Znači, niko ne spori da u Beogradu o Radončiću postoji ekstra mišljenje, da tamo postoji “moćna biografija” koja nema veze sa stvarnošću.
Stvarnost se nalazi u tome da SBB i njen “utemeljitelj” nisu učinili ništa dobro za BiH! Nedavna blamaža sa otvaranjem i potom zatvaranjem nedovršenog dijela autoputa, na koju će u aroganciji moćni, a u moralu bijedni Adnan Terzić reči “pa, šta sad”, samo pokazuje način na koji radi SBB i njen “utemeljitelj”. Radončić do danas nije objasnio potrijeklo svojih miliona, teško da ih može i dokazati, a njegovi kadrovi su na svakom koraku rušili pojedince u BiH koji zaista imaju “moćne biografije”. Njegovo glasilo je pisalo decenijama neistine protiv onih kojima Radončić ne može biti ni do članaka (koljena su već previsoko). Konačno, Radončić decenijma podržava one koji se u javnosti deklariraju kao iz Beograda i Zagreba dirigirani ekstremisti.
To što Radončić naziva “moćnom biografijom” u stvari je, u našem viđenju stvari, hvalospijev Beograda o vlastitom agentu u bh politici. Radončić je dosta toga učinio na rušenju bh društva, kroz napade na istaknute pojedince i institucije i afirmiranje pojedinaca koji su u funkciji Beograda, tako da izmišljanja o njemu kao jednom od najboljih novinara i slične gluposti, samo idu u prilog mišljenjima i viđenjima koja Radončića svrstavaju na stranu onih koji rade za velikosrpske interese. Konačno, takva mišljenja su samo mišljenja i shvatanja stvari pojedinaca, baš kao što je “moćna biografija” neko shvatanje stvari, i jedno i drugo nikoga ni na što ne obavezuju. Ipak, u javnosti se sve može vidjeti, ukoliko se želi vidjeti.
A Radončićeva patološka opsjednutost Izetbegovićima, takođe se može pripisati onom djelovanju koje za posljednjih šest godina nije napravilo ni metar autoputa, ali je progutalo stotine miliona maraka. Portal Ekran.ba nije iz arsenala Izetbegovićevih medija, što je svakom ko zdravorazumski gleda na stvari jasno. Ipak, za takav mediji Radončić je po svojim postupcima političar Beograda, ili, ako ćemo da isključimo neke konačne stavove, uz Harisa Silajdžića političar koji je nanio najviše štete Bosni i Hercegovini. Patološka prozivanja Izetbegovića, poimenice ili u aluzijama, neće promijeniti takva mišljenja. Baš kao što argumenti koji govore u prilog shvatanju pogubnog Radončićevog djelovanja u BiH, neće promijeniti njegovo mišljenje o “moćnoj biografiji” (kako li se samo sjeti ovog izraza?!).
Ekran Portal sa stavom