Home / VIJESTI / BOSNA I HERCEGOVINA / Pogrešna politika Zapada prema Turskoj vodi slabljenju globalnog zapadnog uticaja!

Pogrešna politika Zapada prema Turskoj vodi slabljenju globalnog zapadnog uticaja!

Turska je po mnogo čemu specifična zemlja. Erdogan koji danas suvereno vlada Turskom, svojom politikom nije uspio da se namete Zapadu. Međutim, nije to njegov neuspjeh, nego prije nespremnost Zapada da prihvati Tursku onakvom kakva jeste. Erdogan je uspio osnažiti odnose sa Rusijom, ali ipak nije postao saveznik Rusije. On je zadržao autonomnu politiku i spram Putina nastupao kao partner, nipošto kao podanik ili saveznik. U tom pogledu, koliko god neko kritizirao njegov način vladavine, imajući za to dosta razloga, Erdogan se potvrdio kao svjetski značajna politička persona koja se nipošto ne može podrazumijevati i koju se mora respektirati.
Sa druge strane, zapadni kritičari Turske iskoristili su sve ovo kako bi dokazali da Turska više nije pouzdan partner Zapada. Stevan A. Cook, analitičar Foreign Policy ukazuje na to da su ti kritičari u pravu. Turska može biti NATO saveznik, ali teško da je partner. U isto vrijeme, govori on u svojoj analizi, tendencija klevetnika Turske da razmimoilaženja Ankare sa Zapadom shvate kao svrstavanje uz Rusiju jeste pogrešno shvaćanje turske vanjske politike. Nije tajna da u Ankari postoji frakcija koja je duboko sumnjičava prema NATO-u i želi Tursku spojiti s Moskvom. Utjecaj ove grupe raste i opada, navodi se u analizi, ali čak i u trenucima kada je imala veći utjecaj, Erdogan se opirao prepuštanju vanjske politike takozvanim euroazijcima. Kad bi to i učinio, to bi vjerovatno rezultiralo prekidom sa Zapadom, što turski čelnik ne želi, unatoč sve čvršćim vezama Turske s Rusijom. Uz sve otpore unutar Turske, Erdogan je zadržao širom otvorena vrata prema Zapadu.
Uz to, Erdogan želi polugu utjecaja, a cijela dinamika SAD/NATO-Turska-Rusija daje mu priliku da pokuša manipulirati Washingtonom i Bruxellesom. Na primjer, kada je turski ministar odbrane iznio mogućnost nabave ruskog borbenog aviona Su-35 jer su članovi američkog Kongresa digli galamu oko prodaje F-16 Ankari, to je potaknulo strah u Washingtonu da ako Turska ne dobije iz SAD-a avione, tada bi Zapad izgubio Ankaru. Ova vrsta manipulacije moguća je samo dok strana zajednica vidi Tursku ili kao Zapad ili kao Istok. Erdogan ne želi da Turska postane prednost ruske vanjske politike ništa više nego što želi da se na zemlju gleda striktno kao na privjesak NATO-a na jugoistočnom krilu saveza, zaključuje svoju analizu za Foreign Policy Steven A. Cook. Samim tim, može se zaključiti da je zapadna politika prema Turskoj potpuno pogrešna.
Primjera radi, uz uvažavanje ukazivanja na to da Erdoganov režim nije demokratski i da ima i klerikalnih elemenata u njegovoj politici, mora se postaviti pitanje zašto je Orban za EU demokratski prihvatljiv, a Erdogan nije?! Da li zbog radikalnih kršćanskih stavova? Da li je, samim tim, EU sposobna da se predstavlja Evropom sa svim njenim humanističkim naslijeđem? Ljudska prava i vladavina zakona u Turskoj su na razini da je opravdano pitati se o elementarnoj humanosti vladajuće politike, ali je u nizu primjera jasno da Orban samo čeka priliku da upotrijebi ista, ako ne i gora sredstva od onih koja se koriste u Turskoj.
Krajnje je vrijeme da Zapad Tursku prihvati onakvom kakva jeste, kao što to navodi i Cook. Pritom joj treba pomoći da se otvori za zapadnu umstvenost, koja čini se da je jedino što nedostaje Turskoj kao državi, uz zadržavanje svega onoga što Turska jeste. Zapad time ništa ne bi izgubio, izuzev vlastitog radikalizma, a dobio bi jednu novu dimenziju svijeta. Obogatio bi ono što već ima i učinio ga sigurnijim i pouzdanijim za svakoga!

About Ekran

Check Also

Bećirović otkrio ono što svi znamo – hvala na nepotrebnom “otkriću”!

“Argumentima sam ukazao važnost da BiH što prije postane članica NATO-a i Evropske unije. Moji …